Fizička aktivnost dece zaokuplja sve više pažnje svetske naučne javnosti, s obzirom da je primetan nesmanjeni trend opadanja nivoa na svim uzrastima dece i adolescenata, što kasnije povećava rizike od nastanka većeg broja oboljenja. U tom smislu, internacionalni olimpijski komitet je oformio grupu eksperata koja je sumirajući rezultate svih najnovijih istraživanja pokušala da analizira značaj fizičke aktivnosti dece po zdravstveni status i još važnije, potencijalne pravce delovanja u promociji fizičke aktivnosti mladih. Generalni zaključci nagoveštavaju ono što je manje više potvrđeno ranije: deca su značajno manje fizički aktivna i imaju sve slabiji fizički status, meren preko nekoliko standardnih pokazatelja (aerobna izdržljivost, fleksibilnost, mišićna snaga i telesna kompozicija).
Ipak, posebno je interesantan zaključak vezan za značaj nastave fizičkog vaspitanja u ukupnoj fizičkoj aktivnosti dece! Utvrđeno je da je škola mesto koje ima najveći potencijalni uticaj na nivo fizičke aktivnosti ali da je potrebno napraviti neke korenite promene! Pre svega, neophodno je da sa decom rade kvalifikovani stručnjaci za nastavu fizičkog vaspitanja od najranijeg uzrasta! Takođe, sve vannastavne aktivnosti u okviru škole potrebno je podrediti akcijama za povećanje nivoa fizičke aktivnosti dece, za šta bi opet bili zaduženi nastavnici fizičkog vaspitanja! Konačno, potrebno ja da školski kurikulum sadrži NAJMANJE 3 časa nastave fizičkog vaspitanja sa minimalnih 120-180 minuta nedeljno! Izgleda da je Olimpijski komitet indirektno rekao ono što stručnjaci u oblasti fizičkog vaspitanja odavno promovišu: Zdravlje dece je na prvom mestu, a nakon toga dolazi značaj «fundamentalnih» predmeta!
Zvaničan stav Internacionalnog olimpijskog komiteta je objavljen u septembarskoj svesci časopisa British Journal of Sports Medicine za 2011 godinu.